Žena koja razgovara slika za objavu

Peromenopauza: što svaka žena treba znati

Perimenopauza je razdoblje života žene u kojemu dolazi do postupnog smanjenja lučenja spolnih hormona. Traje do pojave menopauze, odnosno posljednje mjesečnice kao posljedice pada funkcije jajnika. Koja se razlika i kako se hraniti?

Perimenopauza prvenstveno započinje sa smanjenjem lučenja progesterona i to već oko 35. godine života, a prati ju i fluktuacija lučenja estrogena, čija se razina značajnije počinje smanjivati godinu do dvije pred sami kraj perimenopauze. Takav ples hormona se dogaša sve do meonpauze i to je ono što zovemo “valunzi”.  Valunzi u perimenopauzi su fizičke menifestacije hormonalne razlike između primarno opadajućeg progesterona, i još uvijek visokog estrogena. U kliničkom riječniku tu razdoblje se naziva “vrijeme dominacije estrogena” ili estrogen dominance syndrome.

 

Kako izgleda perimenopauza?

Perimenopauzu tako karakteriziraju neželjeni simptomi poput nepravilnih ciklusa, naglih promjena raspoloženja, valova vrućine, umora, problema sa snom, povećane osjetljivosti grudi, smanjenja libida, učestalije potreba za mokrenjem, a smanjenje lučenja spolnih hormona, osobito estrogena, može rezultirati i razvojem srčanožilnih bolesti te osteoporoze. Upravo zbog toga nastoje se pronaći načini na koje se posljedice smanjenja razine spolnih hormona mogu ublažiti, a kao i uvijek poželjniji su prirodni izvori. Naposljetku, u menopauzi dolazi do prestanka lučenja estrogena, gdje dolazi do izjednačavanja niske razine estrogena i progesterona, a “valunzi” u tom trenutku nestanu.

 

Fitoestrogenski paradoks

Soja je stoga jedna od namirnica kojoj se zbog prisutnosti fitoestrogena pripisuju pozitivna svojstva kod žena u menopauzi. Fitoestrogeni su skupina spojeva koji se nalaze u biljkama i čiji su metaboliti kemijski slični ženskim spolnim hormonima – estrogenima. U soji se nalaze u obliku izoflavona. Zbog sličnosti estrogenima postavlja se pitanje utječu li uneseni fitoestrogeni na povećanje razine i djelovanja estrogena u organizmu žene. To ne bi bilo povoljno zbog toga što žene tijekom perimenopauze često razviju sindrom estrogene dominacije. Razlog tome je upravo pad razine progesterona s kojim perimenopauza započinje, dok je razina estrogena ona koja počinje opadati tek kasnije.

 

Kao posljedica, dolazi do poremećene ravnoteže estrogena i progesterona. Međutim, iako su strukturno slični estrogenima, fitoestrogeni djeluju kao agonisti i antagonisti estrogenu. To znači da mogu imitirati učinak estrogena, i to u slučaju njihove niske razine u krvotoku, ali isto tako mogu blokirati ili mijenjati estrogene receptore te time spriječiti aktivnost estrogena. Ta pojava dvostrukog djelovanja naziva se “fitoestrogenski paradoks”. Pretpostavlja se da je upravo taj antiestrogenski učinak odgovoran za smanjivanje simptoma perimenopauze. Prehrana ovdje igra ključnu ulogu, jer često se ženama preporučuje soja i ostale fitoestrogene namirnice tjekom perimenopauze, a to može imati kontra učinak, s obzirom da još ne znamo u kojoj koncentraciji fitoestrogeni počnu pokazivti antagonistički učinak. Kako bi pravilno planirali prehranu u perimenopauzi, morali bi prvo imati informaciju o fitoestrogenom paradoksu, te o vrijednostima hormona prilikom prehrambene terapije. Prvo ne znamo, a drugo rijetko imamo. Upravo zato, prehrana bogata fitoestrogenima se preporuča ženama u menopauzi, ali ne i u perimenopauzi.

 

Što kažu istraživanja?

Što se istraživanja na ovom području tiče, meta-analiza 47 studija iz 2003. godine zaključila je da se pod utjecajem unosa sojinih izoflavona razina estrogena ne mijenja tijekom perimenopauze, dok se blago povećava u razdoblju menopauze. Jednostruko randomizirana kontrolirana studija iz 2010. godine došla je do zaključka da se simptomi perimenopauze i sekrecija estrogena poboljšala kod primjene 120 mg izoflavona iz soje kroz 8 tjedana. Slične rezultate dobila je i pilot studija iz 2017. godine nakon 12 tjedana unosa 100 mg sojinih izoflavona. Iako je dokazan pozitivan učinak sojinih izoflavona na stanje perimenopauze, još uvijek nije jasno definirana najmanja količina pri kojoj se uočavaju pozitivni rezultati. Trebalo bi također definirati količinu soje u kojoj se nalaze poželjne količine izoflavona i uzeti u obzir kolika je njihova apsorpcija s obzirom na ostale komponente hrane. Skuhana soja sadrži oko 20 mg izoflavona na 100 g, dok sojino mlijeko sadrži zanemarive količine. Sama količina ovisi o načinu pripreme, ali i ostalim čimbenicima poput uvjeta uzgoja te su varijacije velike.

 

Usprkos tome, konzumiranje soje u razdoblju perimenopauze, ali samo uz aktivno i stalno praćenje ostalih hormona moglo bi imati pozitivan učinak i smanjiti simptome koje ju prate. Ukoliko o tome nemamo informacije, najbolje je držati se podalje od soje, dok ne nastupi menopauza u pravom smislu riječi. Ukoliko imate tegobe u perimenopauzi ili menopauzi, javite nam se s povjerenjem za planiranje individualne prehrambene terapije!

 

Znanstveni radovi:

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19299447 https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20364590

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5713750/

https://www.ars.usda.gov/ARSUserFiles/80400525/Data/isoflav/Isoflav_R2.pdf

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12822960

 

Iva Dorić univ.bacc.nutricionizma